Te godine kada se izlije jedna manja rijeka u Hrvatskoj i napravi trajne štete, Hrvatska je sva u znaku Nato-a i američke vojske. Kopneneni dio Hrvatske, posebno onaj brdovitiji, je područje vojnih baza gde se obučavaju budući hrvatski vojnici koji oblače tuđe uniforme. Hrvatske uniforme će se moći vidjeti samo u muzejima. Žene će, ne prve ali sigurno najbrojnije, pojuriti u tu novu, tuđu, vojsku. Taj vojni svijet toliko je različit od ostalog svijeta Hrvatske da se ima osjećaj da živimo zajedno, ali u nekom paralelnom svijetu. Sve će biti odvojeno, od zdravstva do škola. Uniformisan svijet će imati velike privilegije jer im to omogućuje novac koji zarađaju. Najveći dio zarade, oko 80% posto, dolazi iz američkog vojnog budžeta. Za njih će biti građeni posebni stanovi, mnogi će biti u ili pored vojnih baza. Lokali i hoteli gdje će oni provoditi slobodno vrijeme su samo njima namjenjeni. Tko nema njihovu specijalnu karticu (članska karta) neće moći ni proći kroz vrata takvih objekata. Zahvaljujući njima pojavit će se nova vrsta trgovina, a to je dostava u kuću/stan. To otvara nova radna mjesta za koja će biti otimačina jer bogata klijentela nerijetko daje napojnice. Oni će imati jednu zajedničku karakteristiku: bit će širokogrudni, ali će očekivati kvalitetnu uslugu i klanjanje prodavača, dostavljača, radnika, sluge... Baze u kojima će imati obuku će biti pod video nadzorom uz strogo kontroliran ulaz i izlaz. Stambene zgrade, lokali i njihovi klubovi će obavezno imati zaštitare. Mnoge njihove škole i poneke stambene zgrade će dodatno imati i pse čuvare...