Moje pesme


Novac
O jes, jes. Prati me danas bes.
Stisla me neka fljaka,
novac mi donio stres.
U tome jeste caka.

Novac je zlo. Đavo, Sotona
i moćan jeste dakako.
Ruši pravila bon-tona,
al sreća nije nikako.


Budi orginal
Ne sudi kako žele drugi,
orginal svoj budi.
Ne izgovaraj tuđe reči.
Shvati ko ti je preči.

Ne kažnjavaj drugima za volju,
pogledaj onu stranu bolju.
Pogledaj u dno svoje duše,
prepoznaj one što život guše.

Jer sutra može da bude
da ti isti tebi sude,
pogledaj u istinu jasno
da sutra ne bude kasno.

Ne čini ono što žele drugi,
ne čini uslugu kugi,
ne nosi preko svojih leđa,
ono, što će, sutra, i tebe da vređa.


Blagoslov
Slavljen bio ovaj dan,
slavljen nama sada san.
Blagosloveno za nas
sve što uradih danas.

Blagosiljam sve što mi bilo
od pomoći, od samog jutra.
Blagosiljam sve što se zbilo,
da bi i sutra dobro bilo.

Slavljen osećaj ovaj u meni,
osećaj koji je uzvišen.
Slavljeno sve što je oko mene,
da me Nebo s radošću spomene.


Sreća svakom
Idem da se tuširam
u svojoj udobnoj kabini,
tamo ću da zamišljam
kako raskošno živim.

Neka me ponoć potakne,
neka me sreća dotakne,
da mi se želja ispuni,
dok se kada vodom napuni.

Hvala ti Nebo na tome,
ja sreću želim svakome.
Da svakog divota ponese,
da svima život radost donese.


Ljubav
Ja sam zaljubljena,
uspavana, zanesena.
Pitaš se u koga?
U svog zemaljskog boga,
a to si ti.
Nedorečeni moji sni.
I više od toga,
života mi moga.
Jer život nabujala reka,
skrivenih prepreka,
može da me ponese,
u nepovrat da me odnese.
I samo bog može da spase,
zna se,
to si ti,
sva sreća, svi moji sni.


Samo nebo zna
Samo nebo zna
što smo ti i ja.
Ne mogu, ne vredi
svaka slika bledi,
ono što donosi sutra,
zamagljena jutra.
Niko neće, niti ume
da pogleda u me,
da posluša proročanstva neka,
sve je uzavrela reka,
život zapinje o stenu,
ljudi ne vide promenu
i neće,
a život i dalje se kreće,
ne stoji.
Kalendar uporno dane broji.
Uzalud je reći svima
što među nama ima.
Jer samo nebo zna,
ono može da vidi do dna,
šta je između nas.
Moj je uzaludan glas.


Gde si bila kad sam bio niko..
Sviđa mi se prepotentna poza,
postala sam mafijoza,
a poruke šaljem javno,
pričam samo ono glavno.

Nemoj da te guja grize
kad te strefe neke krize,
pa da mene svojataš za kuma,
bit ćeš začas nasred druma.

Gde si bila davno pre,
kad je mutno bilo sve,
da se setiš moga telefona
ili da dođeš do kućnoga zvona.

Do sad nisam bila faca,
da se pogled na me baca.
A sad kada tone tvoja lađa,
postala sam i lepa i slađa.

Sad kad imaš ružne avanture
i kada si dobila po turu,
kad te svugde svako vređa,
sad ću i ja tebi okrenuti leđa.


Pomirenje
Pala je kiša i sve se menja,
drugačija su naša htenja.
Jučerašnja doviđenja
pretvaraju se u snoviđenja.

Nestaje u dugi kiše
šta to, mi ne znamo više.
Sad šapućemo, tiho, tiše
priđi mi malo bliže.

Kiša je oprala pločnik sivi,
uvelom cveću dala da živi.
Iz srca nada viri,
zaista nismo bili krivi.

Hajdemo dalje skupa,
u parku neka je klupa,
sedi kraj mene,
utopimo se u kišne sene.


Moj deda Teodor
Moj deda je mogao skovati
Mesec i zvezde
i sve što su nosili dorati,
koji u legendama jezde.

Moj deda je mogao skovati
plugove,
s kojim je Marko mogao orati
drumove.

Moj deda je mogao skovati
kočije, svih bajki odreda.
Sve konje potkovati.
Jer moj deda je legenda.


Savet
Divno je čuti
srce u grudima
i ne znam zašto su mnogi ljuti,
zašto je mržnja u ljudima.

Divno je oku
videti nebo,
zato treba slušati Soku,
svako bi svakog voleti trebo.