|
NovacStisla me neka fljaka, novac mi donio stres. U tome jeste caka. Novac je zlo. Đavo, Sotona i moćan jeste dakako. Ruši pravila bon-tona, al sreća nije nikako. |
|
|
Budi orginalorginal svoj budi. Ne izgovaraj tuđe reči. Shvati ko ti je preči. Ne kažnjavaj drugima za volju, pogledaj onu stranu bolju. Pogledaj u dno svoje duše, prepoznaj one što život guše. Jer sutra može da bude da ti isti tebi sude, pogledaj u istinu jasno da sutra ne bude kasno. Ne čini ono što žele drugi, ne čini uslugu kugi, ne nosi preko svojih leđa, ono, što će, sutra, i tebe da vređa. |
|
|
Blagoslovslavljen nama sada san. Blagosloveno za nas sve što uradih danas. Blagosiljam sve što mi bilo od pomoći, od samog jutra. Blagosiljam sve što se zbilo, da bi i sutra dobro bilo. Slavljen osećaj ovaj u meni, osećaj koji je uzvišen. Slavljeno sve što je oko mene, da me Nebo s radošću spomene. |
|
|
Sreća svakomu svojoj udobnoj kabini, tamo ću da zamišljam kako raskošno živim. Neka me ponoć potakne, neka me sreća dotakne, da mi se želja ispuni, dok se kada vodom napuni. Hvala ti Nebo na tome, ja sreću želim svakome. Da svakog divota ponese, da svima život radost donese. |
|
|
Ljubavuspavana, zanesena. Pitaš se u koga? U svog zemaljskog boga, a to si ti. Nedorečeni moji sni. I više od toga, života mi moga. Jer život nabujala reka, skrivenih prepreka, može da me ponese, u nepovrat da me odnese. I samo bog može da spase, zna se, to si ti, sva sreća, svi moji sni. |
|
|
Samo nebo znašto smo ti i ja. Ne mogu, ne vredi svaka slika bledi, ono što donosi sutra, zamagljena jutra. Niko neće, niti ume da pogleda u me, da posluša proročanstva neka, sve je uzavrela reka, život zapinje o stenu, ljudi ne vide promenu i neće, a život i dalje se kreće, ne stoji. Kalendar uporno dane broji. Uzalud je reći svima što među nama ima. Jer samo nebo zna, ono može da vidi do dna, šta je između nas. Moj je uzaludan glas. |
|
|
Gde si bila kad sam bio niko..postala sam mafijoza, a poruke šaljem javno, pričam samo ono glavno. Nemoj da te guja grize kad te strefe neke krize, pa da mene svojataš za kuma, bit ćeš začas nasred druma. Gde si bila davno pre, kad je mutno bilo sve, da se setiš moga telefona ili da dođeš do kućnoga zvona. Do sad nisam bila faca, da se pogled na me baca. A sad kada tone tvoja lađa, postala sam i lepa i slađa. Sad kad imaš ružne avanture i kada si dobila po turu, kad te svugde svako vređa, sad ću i ja tebi okrenuti leđa. |
|
|
Pomirenjedrugačija su naša htenja. Jučerašnja doviđenja pretvaraju se u snoviđenja. Nestaje u dugi kiše šta to, mi ne znamo više. Sad šapućemo, tiho, tiše priđi mi malo bliže. Kiša je oprala pločnik sivi, uvelom cveću dala da živi. Iz srca nada viri, zaista nismo bili krivi. Hajdemo dalje skupa, u parku neka je klupa, sedi kraj mene, utopimo se u kišne sene. |
|
|
Moj deda TeodorMesec i zvezde i sve što su nosili dorati, koji u legendama jezde. Moj deda je mogao skovati plugove, s kojim je Marko mogao orati drumove. Moj deda je mogao skovati kočije, svih bajki odreda. Sve konje potkovati. Jer moj deda je legenda. |
|
|
Savetsrce u grudima i ne znam zašto su mnogi ljuti, zašto je mržnja u ljudima. Divno je oku videti nebo, zato treba slušati Soku, svako bi svakog voleti trebo. |
|